ARTICLES IN CROATIAN
1.
19-11-2006
Politicˇka propaganda
Pisˇe: Rodrigue Tremblay
"Ako kazˇete dovoljno veliku lazˇ, a onda ju neprestano
ponavljate, ljudi c´e na kraju pocˇeti da vjeruju u nju. Ta lazˇ se mozˇe
odrzˇavati samo onoliko vremena koliko dugo drzˇava mozˇe da zasˇtiti ljude od
politicˇkih, ekonomskih ili vojnih posljedica te lazˇi. Tako za drzˇavu postaje
od zˇivotne vazˇnosti to da sve svoje moc´i koristi za represiju disidenata,
jer je istina smrtni neprijatelj lazˇi, sˇto nadalje podrazumijeva da je istina
najvec´i neprijatelj drzˇave."
Joseph Goebbels, nacisticˇki ministar
za propagandu
Propagandne masˇine su opasne,
cˇak mnogo visˇe u jednom demokratskom nego u nekom totalitarnom rezˇimu
jer je njihov cilj da zbunjuju, dezinformisˇu, lazˇu, zastrasˇuju i manipulisˇu
misˇljenje ljudi. Stvarno se mozˇe rec´i da nekolicina ruku koje kontrolisˇu
medije imaju moc´ da pretvore lazˇi u istinu a istinu u lazˇi, a da im se niko
ne mozˇe suprostaviti, zato sˇto oni tako?e imaju i moc´ da zagusˇe svaki glas
njihovih oponenata. To je najgora vrsta monopola koja postoji, koja je gora
cˇak i od ekonomskog monopola. I stvarno, kad mala elita na vlasti pocˇne
intezivno da koristi propagandu, onda se od demokratskih principa
samoupravljanja ljudi pravi najobicˇnija sprdacˇina. U stvari, ljudi pocˇinju
da sumnjaju u vladu, jer je ona postala izvor polu-istina, lazˇi i
dezinformacija. Zatim slijede obeshrabrenje i apatija jer ljudi znaju da se
njihovo misˇljenje visˇe ne uzima u obzir i da c´e oligarhija na vlasti raditi
ono sˇto zˇeli, bez obzira na to sˇta ‘suvereni’ ljudi misle. Samo u slucˇaju
slobodnih i nezavisnih medija (cˇini se da ovakav slucˇaj na Balkanu nikada
nije bio poznat!? prim. prev.) ljudi se mogu nadati jednom posˇtenom
informisanju i slobodi od vladine manipulacije.
Da bi docˇarali koliko
politicˇka propaganda mozˇe da bude moc´na, moramo uzeti u obzir cˇinjenicu da
je nesˇto visˇe od godinu dana nakon invazije Iraka, neposredno prije
predsjednicˇkih izbora 2004. godine, prema Harijevoj Anketi (Harris Poll, prim. prev.) 62 procenta
americˇkih glasac´a koji su planirali da glasaju za Busha II, josˇ uvijek bilo
uvjereno da su Saddam Hussein i Irak imali "jake veze" sa al Kaidom,
dok je 41 posto glasac´a i 52 posto od onih koji su podrzˇavali Busha vjerovalo
da je Saddam ''pomogao u planiranju
napada na STC 11 septembra, i podrzˇavao otmicˇare aviona." Nadalje,
kao jednu nevjerovatnu pocˇast sili politicˇke propagande i strategiji velikih
lazˇi, moramo pomenuti cˇinjenicu da
je cˇak 85 posto americˇkih vojnika josˇ uvijek vjerovalo, u 2006. godini, tri
godine nakon invazije na Irak, u lazˇ da se oni bore u Iraku "kako bi se osvetili Sadamu za njegovu ulogu
u napadu na STC, 11 septembra 2001. godine, dok je 77 posto njih vjerovalo
da je glavni razlog za taj rat bio "sprjecˇavanje
Sadama da sˇtiti al Kaidu u Iraku."
Danas, vec´ina Amerikanaca
smatra da je rat u Iraku bila gresˇka a mnogi su se dovoljno otrijeznili da su
shvatili da su bili prevareni. I stvarno, sada je skoro dvije trec´ine
Amerikanaca protiv rata. Ali je sada kasno. Sˇteta je vec´ ucˇinjena i
americˇke snage su sada cˇvrsto vezane u Iraku. Dobro, kakav je odgovor
administracije Bush-Cheney ovom vec´inskom protivljenju Amerikanaca? Njihov je
odgovor: "Zadrzˇac´emo kurs",
"Punom parom naprijed!" –
Zaista, uprkos ogromnoj pro-ratnoj propagandi americˇkih medija, 61 posto
Amerikanaca se sada protivi ratu u Iraku. Sˇto je josˇ cˇudnije, velika vec´ina
Iracˇana se sada okrec´e protiv napadacˇa i okupatora. - 71 posto Iracˇana ne
gledaju na koaliciju vo?enu od strane SAD kao na "oslobodioce," nego
kao okupatore a 78 posto njih smatraju da prisustvo americˇkih snaga ima
destabilizacijske posljedice. Tako nije nimalo iznena?ujuc´e to sˇto velika
vec´ina njih podrzˇava momentalno povlacˇenje stranih trupa iz njihove zemlje.
U svom grandioznom planu,
neokonski Bush-ov tim namjerava da nastavi ilegalnu okupaciju Iraka do
daljnjeg. Oni su napravili 14 stalnih vojnih baza a napravili su i jednu
tvr?avu koja je maskirana kao ambasada, u kojoj se mozˇe smjestiti broj
stanovnika jednog osrednjeg americˇkog grada. Na taj nacˇin, SAD su osigurale
svoje ucˇesˇc´e u ratu na Srednjem Istoku u narednim dekadama.
Prije invazije Iraka u
martu 2003. godine, propagandna masˇinerija neokonzervativaca, na cˇelu sa
Rupert-om Murdoch-om, vlasnikom Fox News (News Corp), i potpomognuta sa
agencijama ABC(Disney), NBC(GE), CBS(Viacom), TBS(Time Warner), CNN(Time
Warner), MTV(Viacom), plus the Weekly Standard(News Corp), the National Review,
the New Republic, the Wall Street Journal(Dow Jones), the New York Post(News
Corp), the New York Sun, the Washington Times(Sun Myung Moon), itd., zapocˇela
je jednu sveopsˇtu propagandnu kampanju kako bi uvjerila americˇki narod da je
Saddam Hussein bio pravi zlocˇinac koji je stajao iza napada na STC, 11
septembra a ne Taliban iz Afganistana ili bin Ladenova teroristicˇka mrezˇa al
Kaida. Oni su u toj svojoj kampanji uspjeli u tolikoj mjeri da je vec´ina
Amerikanaca povjerovala u tu njihovu bajku i tako progutala mamac, zajedno s
udicom, najlonom i olovom.
Onda su neokonzervativci
ubijedili ‘ponovo-ro?enog’ George W. Bush-a da mu je povjerena misija od strane
boga da se bori protiv zlocˇudnog islamskog terorizma. Prisˇapnuli su mu na uho
da se ‘?avo’ nalazi u Iraku, a ne u Afganistanu. Tako je Bush II mogao entuzijasticˇki da izjavi "Sˇirom svijeta, tokom narednih godina,
mi c´emo se boriti protiv tih zlocˇinaca i pobijedic´emo." Kanadski
neokonzervativac David Frum uveo je u Bushovom govoru ideju o stavljanju na
metu tri drzˇave, - Iran, Irak, i Sjevernu Koreju, kao zla protiv kojih se on
mora boriti, cˇak ne pominjuc´i Osamu bin Ladena i Al Kaidu. A onda, isto kao
majmun na le?ima slona, neokonzervativci su poveli americˇkog slona u iracˇku
avanturu. Cˇak i dan danas, vec´ina Amerikanaca ignorisˇu ono sˇto se stvarno
dogodilo kao i razlog zasˇto njihovi vojnici ubijaju i ginu u Iraku.
Po pravilu, profesionalne
informativne agencije u jednom demokratskom rezˇimu trebale bi biti nezavisne,
objektivne, trebale bi se oslanjati na cˇinjenice koliko je to moguc´e i
neutralne prilikom prenosˇenja vijesti i doga?aja. To znacˇi da one ne bi
trebale biti pristrasne i ne bi trebale biti pod kontrolom vlade ili pod
totalnom kontrolom nekih specijalnih interesnih grupa. Da bi gra?anstvo moglo
uzˇivati demokratska prava, preduslov je da ono bude informisano. Ako mediji
sistematski manipulisˇu vijesti ili uporno sluzˇe kao traka za transport
drzˇavne propagande, onda to podrazumijeva direktan napad na samu demokratiju.
Na zˇalost, tokom poslednje
dekade americˇka korporalna medija su razvila jednu lijenu tendenciju da se
"uplic´u" s vladom i nekriticˇki prezentiraju vladinu verziju stvari
i doga?aja, kao da se tu stalno radi o istini. Neki su otisˇli toliko daleko da
su pocˇeli da ponavljaju onu vrstu veze izme?u vlade i medija koja je postojala
u bivsˇem Sovjetskom Savezu. (…)
Rezultati ove
dezinformativne kampanje koja je inspirisana od strane vlade, mogu se svuda
vidjeti:
tri godine nakon sˇto je to
zvanicˇno potvr?eno kao netacˇno, polovina Amerikanaca josˇ uvijek vjeruje da
je Irak imao oruzˇje za masovno unisˇtavanje (WMD) prije nego sˇto je Bush II
odlucˇio da pokrene svoju ratnu masˇinu;
Skoro jedna cˇetvrtina
Amerikanaca josˇ uvijek je cˇvrsto uvjerena da je vlada Iraka stajala iza napada na STC 11 septembra 2001. godine. S obzirom da ovakvo dezinformisanje ne postoji
u drugim drzˇavama (cˇini se da je autor ovog teksta ipak u zabludi sˇto se
toga ticˇe!? prim.prev.), to mozˇe jedino znacˇiti da vladini zvanicˇnici,
potpomognuti medijima i vladinim propagandistima, svjesno sˇire i promovisˇu
ove dezinformacije, te su odatle odgovorni i za stvaranje ove ogromne i opasne
ignorantnosti kod velikog dijela americˇkih biracˇa.
Ne postoji podrucˇje gdje
su opsˇte informacije u tako dubokom neskladu u odnosu na no sˇto je poznato u
Americi i onoga sˇto je poznato ostatku svijeta, kao sˇto su to pitanja koja se
bave Izraelom i Srednjim Istokom. Zahvaljujuc´i veoma moc´nom pro-Izraelskom
lobiju i njegovoj propagandnoj (Hasbara) masˇini, Amerikanci, kako se cˇini,
zˇive na jednoj posve drugacˇijoj planeti od ostatka cˇovjecˇanstva. Na
primjer, Amerikanci c´e daleko prije stati na stranu Izraela nego Evropljani,
kad se radi o Izraelsko-Palestinskom sukobu. Prema anketi Pew Global Attitudes
koja je napravljena izme?u marta i maja 2006. godine, ispostavilo se da 48%
Amerikanaca podrzˇava Izraelce, dok je samo 13% njih podrzˇavalo Palestince.
Nasuprot tome, U Sˇpaniji je npr. 9% populacije podrzˇavalo Izraelce, dok je
32% bilo na strani Palestinaca. Glavni razlog za ovaj nesklad je taj sˇto
Amerikanci ne primaju iste vijesti kao ostatak svijeta. U SAD, vijesti koje se
direktno doiticˇu Izraela se filtriraju, modificiraju i prilago?avaju od strane
nekih manipulantskih organizacija, obicˇno tako da se tu Izraelci prikazˇu kao
neduzˇne zˇrtve, cˇak i onda kad besposˇtedno ubijaju i rusˇe, kao sˇto je bio
slucˇaj nasumicˇnog bombardovanja civilnih podrucˇja u Libanu, u ljeto 2006. godine.
Za te svrhe, na primjer,
taj Lobi ima svoju vlastitu koordinativnu organizaciju za propagandu koja se
zove Komitet za Ispravnost Izvjesˇtavanja sa Srednjeg Istoka u Americi, [the
Committee for Accuracy in Middle East Reporting in America (CAMERA)]. Njihova misija je da osiguraju da americˇki mediji (TV, radio,
novine, magazini) prate njihovu liniju o Izraelu, i o americˇkoj politici prema
Izraelu, ne oklijevajuc´i da oklevec´u one novinare koji se usude da kritikuju
ponasˇanje Izraelske vlade ili koji pokusˇavaju da tumacˇe doga?aje na jedan
uravnotezˇen nacˇin. Oni tako?e poduzimaju potrebne politicˇke korake kako bi
se osiguralo da Federalna Komisija za Komunikacije – (the Federal
Communications Commission [FCC]) ne narusˇava kretanje ka koncentraciji
vlasnisˇtva nad medijima u SAD-u.
________________________________________________
Rodrigue Tremblay je profesor ekonomije na University of
Montreal i mozˇe se kontaktirati na rodrigue.tremblay@yahoo.com.
On je i autor knjige 'The
New American Empire'.